Publika voli lude dvadesete

Veliko je zanimanje vladalo za premijeru u Gradskom kazalištu Komedija u Zagrebu 1. prosinca unatoč za Hrvatsku tragičnim događajima tih dana. Publika je bila privučena s nekoliko punktova. Hrvatska spisateljica Milana Vuković Runjić svoj je krimić s elementima ljubića Faraon iz Ilice je mrtav! 2015. napisala donekle na podlozi sudbine Marije Jurić Zagorke, notu Agathe Christie podvukavši elementima ženskoga Indiana Jonesa, detektivke u Austro-Ugarskoj Monarhiji, te ukoričila kao dokumentarno-povijesni roman, rezultat arhivskih proučavanja zagrebačkih dvadesetih godina 20. stoljeća. Početak zamišljena serijala krimića, podnaslovljen Prvi slučaj Edvine Podolsky, dovodi na proznu pa na kazališnu scenu neobičnu istražiteljicu, koju nježno utjelovljuje mlada glumica Dajana Čuljak, sjedinjujući s drugim iz proze stvorenim dramskim osobama dramatizatorice Ane Tonković Dolenčić i okvire mogućih tračeva što ih donosi dolazak prve telefonske centrale u Zagreb i brojna društvena događanja. Melodije koje se šire prvom radijskom postajom spretno konkretizira redatelj Krešimir Dolenčić, ali i autor zanimljive glazbe Ivan Josip Skender. Instrumentalni dio izvodi orkestar uživo u „rupi“ na prosceniju pod vodstvom dirigenta Krešimira Batinića, kojega na pozornici u solo i zborskim dionicama respektiraju i glumci u ulozi pjevača i pjevači u ulozi glumaca. Redatelj Dolenčić vješto i maštovito razgrće slojeve ludih dvadesetih, koje se mogu osjetiti i u evociranju plesanja čarlstona u hotelima Esplanade i Milinov (danas Dubrovnik), što je poticaj i koreografu Igoru Barberiću da dobro plesački uvježba ansambl predstave. Pazilo se i na žensku modu, koja u kostimima kostimografkinje Tee Bašić promiče s podsjećanjem na zlatno razdoblje art decoa.

Producenti predstave znali su da će privući publiku i egzotičnim pričama iz manje poznate zagrebačke egiptomanije, na koju se naslanja autorica romana smještajući radnju u 1929, u vrijeme u kojoj dramatizatorica romana i dramaturginja Ana Tonković Dolenčić, koja najviše posla ima strukturirajući dijaloge, prepoznaje poveznice s našim vremenom vidovnjaka i magije, ali i ispraznih krugova jet seta,celebrityja i dnevnih i medijskih sapunica. Početkom studenoga dogodila se još jedna senzacija koja je pogodovala predstavi: svijetom je prostrujila vijest da su znanstvenici koji proučavaju Keopsovu i Kefrenovu piramidu, popularne i u dvadesetima, u piramidama u Gizi otkrili nove, goleme šupljine.

Svoju krimi-napetost predstava, kao i roman, temelji na događanjima oko navodna vidovnjaka, lažnoga proroka nadahnuta egipatskim bogovima. Premda je taj tješitelj žena i zavodnik pronađen mrtav u dvorani u kojoj je primao obožavateljice, policija, nakon uvođenja šestojanuarske diktature zaokupljena likvidacijom političkih neistomišljenika, ne posvećuje preveliku pozornost tom ubojstvu, ali mlada Edvina Podolsky, i zbog osobnih razloga, odlučuje odgonetnuti tajanstvene povezanosti, u suradnji s inspektorom Lapčevićem, po zabavama zagrebačke jazz-ere i u siromašnim četvrtima iza Esplanade tražeći razloge toga, ali i drugih ubojstava.

U ulozi Franca Keopčeka alias Faraona Keopsa Raa Goran Malus ostvaruje očekivanu predodžbu vidovnjaka. Autori glazbenoga krimića za voditelja radnje odabiru Šlager pjevača, a Saša Buneta korektno glumi i tu ulogu, pojačanu aparte obraćanjima. Zlatku Ožboltu kao za većinu publike duhovitu srpskom detektivu Dimitriju Lapčeviću i Draženu Bratuliću kao donekle bizarnu Gregoru pl. Podolskom glumački pariraju mladi Ivan Čuić u nosivoj antagonističkoj ulozi Sasche Ackermanna, vješto baždareći ulogu negativca proplamsajima zaljubljeničke energije, precizno, disciplinirano i odmjereno, kao i mladi Fabijan Pavao Medvešek u manjoj, ali zapamćenoj ulozi Alfreda Makajca, patuljka, Faraonova asistenta. Uz Dajanu Čuljak kao Edvinu mladi se glumci ističu i koncentriranošću, dobro se uklapajući u Komedijin ansambl. Mila Elegović izvrsna je, i glumački i pjevački točna i dojmljiva kao tajnovitim titrajima ispunjena Sofija Vondecar, udovica Podolsky. Jasna Palić Picukarić iznenađuje ulogom vrckaste Tete Micike. Lepu Pepu na radost publike ostvaruje Nina Kaić Madić. Ujednačenoj izvedbenoj razini pridonose Ana Magud, Nera Stipičević, Vid Balog, Lana Blaće, Jadranka Gospodnetić i Ana Zebić Kostel te Larisa Marak, Tamara Masnjak, Božidar Peričić i Dario Došlić. Uz orkestar sudjeluju izbor i baletni ansambl Kazališta Komedija. Scenografkinja Dinka Jeričević i pomoćnica Marta Crnobrnja u dubinu scene na vidovnjačke kulise stavljaju egipatske motive, tad u modi, a pokretnim paravanima pojačavaju mračne tajne zagrebačkih eksterijera i budoara.

„To je ta Europa, o kojoj piše malograđanska štampa da je velegradska i zapadnjačka, zagrebačka Europa. Međutim sve to samo je esplanadska kulisa. Dođite, molim vas, sa mnom prijeko na drugu stranu kolodvora, iza Podvožnjaka, ni dvjesto metara od gradskog centra, slika je zakulisno kobna, kao što je sve fatalno što je zakulisno...“– piše pomalo krležijanski autorica romana Milana Vuković Runjić.

Vrijeme između dvaju ratova, glazbena predstava, dramatizacija proze s pogledom na film, mala povijest u kontekstu velike povezuju ovu Komedijinu predstavu i dvadesetima, koja žanrovski spaja kabaret, mjuzikl, vodvilj, građansku grotesku, s predstavom Tko pjeva zlo ne misli, usmjerenom više na tridesete godine, u produkciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i u režiji Renea Medvešeka.